EKSKLUZIVNO: Slobodan Veličković, Cecin otac progovorio o svemu kroz šta prolazi njegova porodica od kada je protiv nje podignuta optužnica
4.4.2011 Oznake: Vesti
4.4.2011 Oznake: Vesti
U rodnom mestu srpske folk dive posetili smo njenog oca, koji nam je kroz suze pričao šta sve proživljava njegova porodica od kada je protiv nje podignuta optužnica
Selo Žitorađa. Rodno mesto Svetlane Cece Ražnatović, naše najpoznatije pevačice i najveće dive, protiv koje je posle osam godina podignuta optužnica zbog nelegalne prodaje fudbalera Obilića i nedozovoljenog posedovanja oružja. Otišli smo da posetimo njeno rodno mesto i čujemo šta njeni najbliži kažu o svemu. Porodična kuća Veličković je prazna. Zvonimo ponovo. Iza kapije od gvožđa koja na vrhovima ima šiljke ne vidi se ama baš ništa. Čuje se samo lavež psa. Tiho je i mirno. Skele stoje naslonjene na kuću, ali nema nijednog majstora. Srećemo komšiju.
- Tu su oni. Slobodan verovatno radi, a Micka je možda na placu.
Uputili smo se ka placu koji je u blizini.
- Jeste, to je njihovo - kaže nam drugi komšija.
Ni na placu nema nikoga, osim gusaka, kokošaka, ćurki, ćurana... Samo što smo se okrenuli, sačekao nas je gospodin od šezdesetak godina, srednje visine, u kožnoj crnoj jakni.
- Pa, to je moja očevina, majke vi ** *******. To je sve što sam u životu postigao. Ne dam niko to da mi dira. Ko ste vi?
Posle predstavljanja i kratkog objašnjenja naše posete, Slobodan, otac Svetlane Cece Ražnatović, malo se smirio. Preko puta nas, ispred prodavnice, stajalo je čitavo društvo.
- Teraj to! Teraj te novinare! - uzviknuše uglas.
Uputili smo se svi ka Slobodanovim prijateljima.
- Evo, nek vam građani kažu. Evo, nek vam kaže narod - govori nam pomalo ljutito Slobodan - moja ćerka je dama! Srbija mora to da shvati. To je sve politika, i sad kad treba da budu izbori, ajde opet malo da udarimo na Cecu. To što nisu ništa mogli Željku, sad se svete Ceci i stalno se na nju vraćaju. E pa, ne može! Moja ćerka je slobodna i slobodno se ponaša. Ona sedi u Beogradu, kakve izmišljotine, bre, šta je, bre to? Svako piše šta hoće i lupetaju neke gluposti. A svi oni znaju šta je istina. Ma, jao! - odmahivao je rukama Slobodan, nervozan zbog onoga što se dešava oko njegove ćerke.
- Sad ću sve da vam ispričam. Ajde u kafanu, pa da vam kažem šta ja imam. Da od mene čujete pravu istinu.
- Blizu je - dobacuje Slobodanov prijatelj koji je krenuo s nama.
Slobodan je zastao da se sa svakim pozdravi, a mi smo već bili stigli u kafanu. Kad je ušao, viknuo je s vrata:
- E, sad pitajte narod da vidite šta će da vam kaže.
Seo je za sto i ćutao. Posle nekoliko minuta, počeo je:
- Ja nemam reči šta joj rade. Ne mogu da verujem šta rade mom detetu. Ja neću dete da opterećujem, neću ni da pričam s njom o svemu ovome. Posle osam godina da oni nju ponovo maltretiraju. Ma ja nemam, bre, više reči.
Selo Žitorađa. Rodno mesto Svetlane Cece Ražnatović, naše najpoznatije pevačice i najveće dive, protiv koje je posle osam godina podignuta optužnica zbog nelegalne prodaje fudbalera Obilića i nedozovoljenog posedovanja oružja. Otišli smo da posetimo njeno rodno mesto i čujemo šta njeni najbliži kažu o svemu. Porodična kuća Veličković je prazna. Zvonimo ponovo. Iza kapije od gvožđa koja na vrhovima ima šiljke ne vidi se ama baš ništa. Čuje se samo lavež psa. Tiho je i mirno. Skele stoje naslonjene na kuću, ali nema nijednog majstora. Srećemo komšiju.
- Tu su oni. Slobodan verovatno radi, a Micka je možda na placu.
Uputili smo se ka placu koji je u blizini.
- Jeste, to je njihovo - kaže nam drugi komšija.
Ni na placu nema nikoga, osim gusaka, kokošaka, ćurki, ćurana... Samo što smo se okrenuli, sačekao nas je gospodin od šezdesetak godina, srednje visine, u kožnoj crnoj jakni.
- Pa, to je moja očevina, majke vi ** *******. To je sve što sam u životu postigao. Ne dam niko to da mi dira. Ko ste vi?
Posle predstavljanja i kratkog objašnjenja naše posete, Slobodan, otac Svetlane Cece Ražnatović, malo se smirio. Preko puta nas, ispred prodavnice, stajalo je čitavo društvo.
- Teraj to! Teraj te novinare! - uzviknuše uglas.
Uputili smo se svi ka Slobodanovim prijateljima.
- Evo, nek vam građani kažu. Evo, nek vam kaže narod - govori nam pomalo ljutito Slobodan - moja ćerka je dama! Srbija mora to da shvati. To je sve politika, i sad kad treba da budu izbori, ajde opet malo da udarimo na Cecu. To što nisu ništa mogli Željku, sad se svete Ceci i stalno se na nju vraćaju. E pa, ne može! Moja ćerka je slobodna i slobodno se ponaša. Ona sedi u Beogradu, kakve izmišljotine, bre, šta je, bre to? Svako piše šta hoće i lupetaju neke gluposti. A svi oni znaju šta je istina. Ma, jao! - odmahivao je rukama Slobodan, nervozan zbog onoga što se dešava oko njegove ćerke.
- Sad ću sve da vam ispričam. Ajde u kafanu, pa da vam kažem šta ja imam. Da od mene čujete pravu istinu.
- Blizu je - dobacuje Slobodanov prijatelj koji je krenuo s nama.
Slobodan je zastao da se sa svakim pozdravi, a mi smo već bili stigli u kafanu. Kad je ušao, viknuo je s vrata:
- E, sad pitajte narod da vidite šta će da vam kaže.
Seo je za sto i ćutao. Posle nekoliko minuta, počeo je:
- Ja nemam reči šta joj rade. Ne mogu da verujem šta rade mom detetu. Ja neću dete da opterećujem, neću ni da pričam s njom o svemu ovome. Posle osam godina da oni nju ponovo maltretiraju. Ma ja nemam, bre, više reči.
Pitamo ga šta mu na sve kaže ćerka.
- Ma nema tu šta da se komentariše. To je sve politička farsa. Moja deca sve imaju ovde. Sve sam ja to stvorio. Oni sad kažu kako će da joj uzmu sve. 'Oćete da joj uzmete? Pa . Će da napravimo novo, iz početka. Najveću legendu srpsku optužuju za gluposti. Pa to nema nigde. Tako i Džajića optužuju. Pa zato nam se Hrvati i smeju. Ja sam joj rekao: "Sine, glavu gore, ima tata sve!" Novo ćemo da napravimo. Moje ne može niko da uzme. I veću vilu ću da joj napravim. Ajd da vidim kak će gi uzme. Šta je s ovim koji su na vlasti? I da vidim, ko će da živi u toj vili. Ajd da vidim. I nek joj uzmu sve. Pa doći će neko drugi da vidi od koj gi je uzeo. Ma ja sam sve krvavo stek'o, evo on zna - pokazuje Slobodan na prijatelja i nastavlja:
- Pa da gi vidim šta će onda. Ma ona je u tu kuću uložila dva i po miliona od prodatih kaseta i CD-ova. Al' nek joj uzmu. Neka gi otimaju, će da napravi tata novo , još veće. Neće oni meni dete da diraju!
Prijatelj je za to vreme samo odmahivao rukama. I on je prokomentarisao:
- Ja znam koliko radimo i kako. Znam koliko se ovde mučimo.
A onda je Slobodan zazvonio telefon:
- Ajde dođi, evo me ovde u kafani...
- Ma, ja imam nasledstvo od dedu u Ameriku. Deda moj, pa moj tatko pokojni, pa ja, pa to ide na moju decu. Pa ja sam od nje napravio zvezdu. A niko nikada nije pitao koliko je Ceca pomogla ljudima. Koliko njih je spasla - odmahuje glavom Slobodan. - MENI DETE HAPSE ONI ZA VREME SABLJE, DA ONA KRIJE LEGIJU. MA, EVO, SAD IZBORI, PA OPET NA CECU. JA SAM SPREMAN NA SVE. JA ĆU POBITI SVE KOJ MI DETE UHAPSI. ŠTA ĆE MENI BILO ŠTA U ŽIVOTU? IMAM ŠEZDESET DVIJE GODINE, NE TREBA MI NIŠTA, AL' NIKO NEĆE MOJE DETE DA HAPSI. Ne, moje dete je pošteno. Moje dete je pošteno odradilo. Nikada je niko nije čuo da neku koleginicu vređa. Ma ne može više niko decu da mi dira. Ma, suze mi polaze od laži svakog dana. Ne mogu više da čitam te gluposti i to što se izmišlja.
Slobodan se vidno potresao. Počeo je da plače i drhtavim glasom izgovorio:
- Moja suza kad pođe, neće na dobro da izađe. Zašto je tada nisu osudili? Jeste je uapsili? Jeste, i šta sad? Osam godina je vi zaje*avate i sad opet odjednom...Ja tvrdim, ako moje dete ode u zatvor, ovaj svet više ne postoji. Kad izgubim oči, ne treba mi ništa. Sveti Petar će nju da spase. Lažovi, lopovi. Ja joj lepo kažem, napravićemo drugu kuču. Dok je tatko živ, on će ti napravi. Za tebe tatko ima. Ma ja ću da budem taliban, bre, ako joj se nešto desi. Šta će mi trepke bez oči?
Slobodana smo upitali kako je preživeo taj period dok je ona bila u zatvoru.
- Ja sam tada bio predsednik opštine. Oni su me, da izviniš, je*ali: Daj ostavku, daj! Oni su meni haos u život napravili. Haos ću i ja da napravim. Pa ja zbog svega toga još radim. Ja sad pod stare dane radim jer sam deset godina izgubio i ne mogu da idem u penziju. Dva i po miliona dolara sam nasledio i meni će neko dete da dira. Ma ona ima sve. Nek uzmu tu kuću, nek uzmu.
A kako je supruga, pitali smo ga.
- Ona se razbolela. Ceo život je imala nizak pritisak, a kad je bila Sablja, tada se razbolela. Evo, juće je otišla na Kipar. Odvezao sam je do Prokuplja, na autobus, pa da ide na Kipar da čuva unuče da Lidija može da dođe, da ne bude da je pobegla. Jao, strašno šta smo doživeli! Pa ja sam hteo juče da poludim što sve to tako mora da bude. Eeeej, moja supruga da ide da oni ne bi mislili da Lidija hoće da pobegne - ponovo se rasplakao Slobodan. - Pa, onda, ona je prodavala igrači? Ma, dosta, bre, više! Šta je više s tom Cecom? Dokle više? Oni udarili na moje dete, koje nema pojma o tome. Pa klub je propao jer ona to nije mogla da vodi. I sad oni da dižu optužnicu, ma...ma ko mi decu dirne, pobiću boga oca. Kad meni suza poteče... Oni na nju udarili, a ona kod kuće, eno je sedi. Ma jao - kroz plač nam je pričao Slobodan. Onda se smirio i rekao nam:
- Ajmo sad u moju kuću, to što mi je od tatka i dedovine, da vidite odakle moja deca jedu.
To su bili u majstori.
- Evo, neka oni kažu kakva je ovo kuća. Oni sve znaju - priča Slobodan, ili kako ga radnici zovu, Cobi, a jedan od momaka se ubacuje:
- Tri godine sam svaki dan s njim. Tako je kako vam priča. Evo, mi smo ovde non-stop.
- Ja gajim svinje, prasiće. Evo, vidite koliko kokoški ima, pa svako veče nakupim 50 jaja. Moja deca samo odavde jedu, zdravu hranu. Nikad ništa ne kupuju. Za moju decu i moje unučiće proizvodim ja. Pa nek se vidi. Neka svi sad vide i znaju da smo mi obično domaćinstvo i odakle mojoj deci sve. Sve imaju od mene. To sam sve ja stek'o o sve ću da im dam. Oni će uvek da imaju. Nemoj da se lupaju gluposti. Samo svojim radom sam sve stek'o. Mi smo poštena porodica koja ceo život radi. Sve sam sam uradio, sa ovi prsti i sad sa ovi momci koji su tu svaki dan. A oni će tamo da izmišljaju gluposti. Neće niko decu da mi dira. Kad moja suza poteče - odmahuje glavom Slobodan.
Posle dva i po sata razgovora i razgledanja imanja, Slobodan nas je otpratio. Na rastanku smo popili po rakijicu.
Izvor: ceca-novosti.tk
- Ma nema tu šta da se komentariše. To je sve politička farsa. Moja deca sve imaju ovde. Sve sam ja to stvorio. Oni sad kažu kako će da joj uzmu sve. 'Oćete da joj uzmete? Pa . Će da napravimo novo, iz početka. Najveću legendu srpsku optužuju za gluposti. Pa to nema nigde. Tako i Džajića optužuju. Pa zato nam se Hrvati i smeju. Ja sam joj rekao: "Sine, glavu gore, ima tata sve!" Novo ćemo da napravimo. Moje ne može niko da uzme. I veću vilu ću da joj napravim. Ajd da vidim kak će gi uzme. Šta je s ovim koji su na vlasti? I da vidim, ko će da živi u toj vili. Ajd da vidim. I nek joj uzmu sve. Pa doći će neko drugi da vidi od koj gi je uzeo. Ma ja sam sve krvavo stek'o, evo on zna - pokazuje Slobodan na prijatelja i nastavlja:
- Pa da gi vidim šta će onda. Ma ona je u tu kuću uložila dva i po miliona od prodatih kaseta i CD-ova. Al' nek joj uzmu. Neka gi otimaju, će da napravi tata novo , još veće. Neće oni meni dete da diraju!
Prijatelj je za to vreme samo odmahivao rukama. I on je prokomentarisao:
- Ja znam koliko radimo i kako. Znam koliko se ovde mučimo.
A onda je Slobodan zazvonio telefon:
- Ajde dođi, evo me ovde u kafani...
- Ma, ja imam nasledstvo od dedu u Ameriku. Deda moj, pa moj tatko pokojni, pa ja, pa to ide na moju decu. Pa ja sam od nje napravio zvezdu. A niko nikada nije pitao koliko je Ceca pomogla ljudima. Koliko njih je spasla - odmahuje glavom Slobodan. - MENI DETE HAPSE ONI ZA VREME SABLJE, DA ONA KRIJE LEGIJU. MA, EVO, SAD IZBORI, PA OPET NA CECU. JA SAM SPREMAN NA SVE. JA ĆU POBITI SVE KOJ MI DETE UHAPSI. ŠTA ĆE MENI BILO ŠTA U ŽIVOTU? IMAM ŠEZDESET DVIJE GODINE, NE TREBA MI NIŠTA, AL' NIKO NEĆE MOJE DETE DA HAPSI. Ne, moje dete je pošteno. Moje dete je pošteno odradilo. Nikada je niko nije čuo da neku koleginicu vređa. Ma ne može više niko decu da mi dira. Ma, suze mi polaze od laži svakog dana. Ne mogu više da čitam te gluposti i to što se izmišlja.
Slobodan se vidno potresao. Počeo je da plače i drhtavim glasom izgovorio:
- Moja suza kad pođe, neće na dobro da izađe. Zašto je tada nisu osudili? Jeste je uapsili? Jeste, i šta sad? Osam godina je vi zaje*avate i sad opet odjednom...Ja tvrdim, ako moje dete ode u zatvor, ovaj svet više ne postoji. Kad izgubim oči, ne treba mi ništa. Sveti Petar će nju da spase. Lažovi, lopovi. Ja joj lepo kažem, napravićemo drugu kuču. Dok je tatko živ, on će ti napravi. Za tebe tatko ima. Ma ja ću da budem taliban, bre, ako joj se nešto desi. Šta će mi trepke bez oči?
Slobodana smo upitali kako je preživeo taj period dok je ona bila u zatvoru.
- Ja sam tada bio predsednik opštine. Oni su me, da izviniš, je*ali: Daj ostavku, daj! Oni su meni haos u život napravili. Haos ću i ja da napravim. Pa ja zbog svega toga još radim. Ja sad pod stare dane radim jer sam deset godina izgubio i ne mogu da idem u penziju. Dva i po miliona dolara sam nasledio i meni će neko dete da dira. Ma ona ima sve. Nek uzmu tu kuću, nek uzmu.
A kako je supruga, pitali smo ga.
- Ona se razbolela. Ceo život je imala nizak pritisak, a kad je bila Sablja, tada se razbolela. Evo, juće je otišla na Kipar. Odvezao sam je do Prokuplja, na autobus, pa da ide na Kipar da čuva unuče da Lidija može da dođe, da ne bude da je pobegla. Jao, strašno šta smo doživeli! Pa ja sam hteo juče da poludim što sve to tako mora da bude. Eeeej, moja supruga da ide da oni ne bi mislili da Lidija hoće da pobegne - ponovo se rasplakao Slobodan. - Pa, onda, ona je prodavala igrači? Ma, dosta, bre, više! Šta je više s tom Cecom? Dokle više? Oni udarili na moje dete, koje nema pojma o tome. Pa klub je propao jer ona to nije mogla da vodi. I sad oni da dižu optužnicu, ma...ma ko mi decu dirne, pobiću boga oca. Kad meni suza poteče... Oni na nju udarili, a ona kod kuće, eno je sedi. Ma jao - kroz plač nam je pričao Slobodan. Onda se smirio i rekao nam:
- Ajmo sad u moju kuću, to što mi je od tatka i dedovine, da vidite odakle moja deca jedu.
To su bili u majstori.
- Evo, neka oni kažu kakva je ovo kuća. Oni sve znaju - priča Slobodan, ili kako ga radnici zovu, Cobi, a jedan od momaka se ubacuje:
- Tri godine sam svaki dan s njim. Tako je kako vam priča. Evo, mi smo ovde non-stop.
- Ja gajim svinje, prasiće. Evo, vidite koliko kokoški ima, pa svako veče nakupim 50 jaja. Moja deca samo odavde jedu, zdravu hranu. Nikad ništa ne kupuju. Za moju decu i moje unučiće proizvodim ja. Pa nek se vidi. Neka svi sad vide i znaju da smo mi obično domaćinstvo i odakle mojoj deci sve. Sve imaju od mene. To sam sve ja stek'o o sve ću da im dam. Oni će uvek da imaju. Nemoj da se lupaju gluposti. Samo svojim radom sam sve stek'o. Mi smo poštena porodica koja ceo život radi. Sve sam sam uradio, sa ovi prsti i sad sa ovi momci koji su tu svaki dan. A oni će tamo da izmišljaju gluposti. Neće niko decu da mi dira. Kad moja suza poteče - odmahuje glavom Slobodan.
Posle dva i po sata razgovora i razgledanja imanja, Slobodan nas je otpratio. Na rastanku smo popili po rakijicu.
Izvor: ceca-novosti.tk
CECA-NOVOSTI Copyright © 2011